Demokrate su naprosto razorile Republikance na jučerašnjim izborima za američki Kongres i Senat, a Trampov MAGA pokret konačno je doživio zasluženu kaznu. Trampova svemoć praćena očiglednim, ne samo političkim, ludilom još nije ukroćena, ali je pobjeda Demokrata, čak i u radikalnom desničarskom Teksasu, jasan znak da kazna za lice sa Epstinove predatorske liste počinje da se ostvaruje.
Tramp je srušio međunarodni svjetski poredak, završio svijet zapadnjačke hegemonije, dokrajčio surovi neoliberalizam, odobrio i potpomogao cionistički genocid nad Palestincima u Gazi, kidnapovao venecuelanskog predsjednika Madura, dodvoravao se Putinu i opljačkao ukrajinske resurse, nakon što je Zapad obmanuo ovu državu i gurnuo je rat s Rusijom. Tramp je kao sluga Benjamina Netanjahua izvršio suludu agresiju na Iran i dobio po nosu kao nijedan američki predsjednik do sada. Ovaj politički poremećeni dvojac tom agresijom odveo je čovječanstvo u energetsku, ekonomsku i krizu hrane, proizveo globalnu inflaciju i omogućio elegantnu pobjedu Kine u multipolarnom svjetskom poretku, pri čemu je Kina mudro koristila beskrajne greške američkog predsjednika izbačenog iz političkog vinkla.
Tramp je otvorio epohu ekonomskog nacionalizma svojim carinskim ratovima, a evropska politička birokratija, potpuno nesposobna za bilo kakvu ozbiljnu političku viziju, pokunjila se pred američkim autoritarnim vlastodršcem i počela širiti društvenu paranoju i rusofobiju, kao instrumente gubitničke ideologije. Tramp je naredio koliko će EU procenata BDP-a izdvajati za vojsku (čak 5%) i da mora hitno skresati izdvajanja za zdravstvo, školstvo, kulturu, socijalno stanovanje i druge socijalne politike karakteristične za socijaldemokratski ustrojene države. Čak je i Vatikan svojom tezom da je socijaldemokratija u ovom trenutku spas za čovječanstvo znao ono što evropski liberali i desničari ne smiju ni zucnuti. Oni su svojim politikama razorili evropsku ekonomiju, od EU napravili birokratsku grdobu, i prihvatili antimigrantska Trampova stajališta. Rasizam je izronio na nekadašnjem liberalnom Zapadu uz značajnu dozu islamofobije. Čak su i arapski režimi, uprkos islamofobiji, podvili svoje repine pred osionim Trampom, a jedan od njih mu udvorički poklonio zlatni avion. Potom su skupa sa cionističkim Izraelom i Trampovim SAD-om tukli raketama i dronovima Iran.
Cijene goriva, plina, električne energije i hrane dosegle su neslućene visine, a evropske zemlje suočile su se ovih dana sa talasom učeničkih i studentskih protesta u kojima buja socijalni bijes. I dok ulice mnogih evropskih gradova gore, EU nema nikakav politički odgovor osim policijske sile. A ona proizvodi novi bijes i, srećom, jača ljevičarske politike. Budućnost EU mogla bi postati lijevo orijentisana, a ako Tramp nastavi sa svojim suludim ekonomskim nacionalizmom Zapad, koji se sad u fazi raspada, mogao bi se konačno i raspasti.
Tramp je na mjestu genocida, u Gazi, najavljivao gradnju velike rivijere, da bi mu Iran održao lekciju iz strategije ratovanja, a Jemenski Huti njemu i njegovom savezniku, Saudijskoj Arabiji, pokazali kako se rat ne može dobiti samo raketama i dronovima. Potreban je tu i čovjek u uniformi, spreman da pogine za ciljeve suludih moćnika.
Pobjeda Demokrata za Senat i Kongres omogućuje kontrolu nad nepredvidivim Trampom i njegovim slugama s Epstinovih bahanalija i seksualnim predatorstvom nad maloljetnicama. Međutim, snažno militarizovani svijet teško se može reformirati u multipolarnom poretku moći. A Demokrate, osim onih iz linije demokratskog socijalizma, nisu u načelu svi antimilitaristi. Ima i među njima militantnog šljama. Stoga ne treba polagati prejaku nadu da će njihova pobjeda brzo i iz osnova promijeniti globalne odnose moći. Globalna transformacija, što bi rekao Branko Milanović, je toku, a zaustavljanje vojnih ne znači i zaustavljanje ekonomskih ratova i surovih borbi za resurse. Doda li se tome sve ubrzanija kriza vezana za klimatske promjene, jasno je da čovječanstvo čekaju nova velika iskušenja. Kriza hrane može ubrzo biti praćena i krizom pitke vode, nezaustavljivim rastom zatopljenja, uz strah da će umjetna inteligencija biti okrenuta ne samo protiv radnika već i protiv čovjeka uopće.
Ako postoji nada u multipolarnom svijetu globalnog beznađa ona se nalazi u svijesti o nužnosti promjene i pobune. Građani SAD-a su glasali za promjene, jer Tramp je bio dovoljno lud da se sasvim razotkrije, baš kao i pali Orban u Mađarskoj ili Vučić u Srbiji. To jeste krhka nada, ali ipak nada. Oslobodimo se svojih tlačitelja kao da poručuju pobunjeni studenti po evropskim gradovima. U bosanskoj provinciji tlačitelji su ponovno pobijedili na izborima. U svakom od njih klija po jedan trampić, jer nejaka je ta alaša za bilo šta drugo osim za lopovluk.
A nama ostaje da pratimo kako će se razvijati borba između Demokrata i Trampa. Sve govori da će to biti na slijedećim predsjedničkim izborima slom trampovskih militarista. A to je nada da čovječanstvo malo odahne od budala i rata.