Na kraju mandata trenutne Vlade Federacije Bosne i Hercegovine dokotrljao se fijaker obećanja, projekata, planova i sporazuma do svog cilja, noseći sveopšti utisak da je ministrica okoliša i turizma Nasiha Pozder očajno obavljala svoj dobro plaćeni posao. No, ne valja donositi zaključke prije analize učinjenog. Stoga ćemo, prepisujući uobičajeni modus operandi spomenute ministrice, poslati inspekciju da umjesto nas obavi posao, a potom izraditi studiju i predati je nadležnom sudu na konačnu presudu.
Inspekcijski nadzor
Inspekcijski pogled kroz prašinu i dim industrijskih zagađivača u Federaciji Bosne i Hercegovine nesumnjivo ukazuje da je ministrica Pozder većinu svog mandata provela na jugu države, gdje sunce nema prepreke do tla. Ministrica Pozder u svom mandatu najčešće je boravila tamo gdje zagađenja ima najmanje, poput Neuma, Čapljine, Čitluka, Širokog Brijega, potom Kupresa, Tomislavgrada, Jablanice i Konjica. U Neumu se posebno posvetila vrijednom projektu šetnice. Tu i tamo poneka lokalna deponija. Posjetila je i džamiju Arnaudiju u Banja Luci. Drugim riječima, ministrica okoliša i turizma Nasiha Pozder na samom početku svog mandata odlučila je biti ministrica turizma, a težak i zahmetli posao zaštite okoliša prepustila je komisijama, osnovanim da ne urade ništa. Južni poslovi su prema informacijama iz Pozderičinog ministarstva koštali preko 500 hiljada maraka.
U posebnom izvještaju naše inspekcije hipokrizija vrišti sa papira. Problem deponije Uborak u Mostaru ukazao je kako će kraljica prašine i dima obavljati svoj posao do kraja mandata. Naime, ministrica iz sjene, možda i iz smoga, ne voli kamere i medije, pa konferencija za medije skoro da nije ni bilo, osim veoma rijetkih zajedničkih istupa Vlade, što se i dalje može nabrojati na prste jedne ruke. Tako je Pozder tokom 1.400 dana propustila priliku da građanima objasni zašto ih zagađivači truju, a nije osjećala ni etičku potrebu da iskoristi govornicu u njihovu korist.
Stoga, o deponiji Uborak se oglasila saopštenjem u kojem navodi: „Federalno ministarstvo je uputilo urgencije prema Kantonalnom sudu u Sarajevu za ubrzavanje upravnih sporova koji se odnose na Deponiju Uborak, a to su okolišna dozvola i Plan prilagođavanja za zatvaranje deponije, te je Sud po ubraznom postupku uzeo u razmatranje ova dva predmeta. Interresorna radna grupa zaključila je da izmjene okolišne dozvole u smislu njenog poboljšanja ne bi mogle doći u obzir bez ažuriranja ili izrade nove Studije uticaja na okoliš, uzimajući u obzir i analizu i stručna mišljenja članova komisije iz izvještaja. Pozder je dodala da je Radna grupa u svojim zaključcima istakla i da je, s obzirom na navedeno i trenutnu situaciju na lokalitetu Uborak-Buđevci, optimalna opcija da se sačeka sudska presuda, kao i da je, ukoliko presuda bude glasila da se postupak vraća na početak, potrebno ažurirati ili izraditi novu Studiju uticaja na okoliš, uvažavajući analizu i mišljenja članova komisije, te samim tim osigurati kvalitetnu okolišnu dozvolu.“
Optimalno je da se sačeka, objasnio je Nasihin trbuhozborac u vidu Radne grupe. Čekanje će, doduše, ubiti ponekog, ali će nakon toga biti izrađena studija. Šteta ovoliko slova da se kaže da ministrica nije uradila ništa.
Potom je federalna ministrica okoliša i turizma Nasiha Pozder razgovarala u Zenici s direktorom ArcelorMittala Nikhilom Mehtom o okolišnoj dozvoli i neadekvatnom ispunjavanju mjera propisanih ovom dozvolom zbog čega je na poziv ministrice sastanku prisustvovao i nadležni okolišni inspektor.
Ministrica zatražila odgovornost
Tu je ministrica turizma nakratko postala novinarka i ingeniozno podsjetila na bitnost provođenja mjera i obaveza poštivanja zakonskih propisa. Da se mogu otvoriti usta od ovolikog dima čovjek bi se grohotom nasmijao.
Nije ostalo bez konkretnih poteza. Ministrica se oglašava i navodi: „…zahtijevala sam da se počne sa mjerenjima i izvještavanjima kako je to propisano u okolišnoj dozvoli.“
Popustljiva ministrica ima srce za sve, pa i kapitaliste i njihov profit, te majčinski dodaje: „Jasno je da ulaganja u tehnologiju koja će obezbijediti čist zrak nisu jeftina i da kompanije ta ulaganja često vide kao trošak, ali zdravlje i životi ljudi predugo su ugrožavani takvim odnosom.“
No, vrhunac beščašća i providnog nastojanja da se ništa predstavi kao nešto jeste sastanak u Kaknju.
„Federalna ministrica okoliša i turizma Nasiha Pozder boravila je u Kaknju gdje se sastala s predstavnicima Uprave Termoelektrane Kakanj, a potom i sa načelnikom Općine Kakanj Mirnesom Bajtarevićem, direktorom Javnog komunalnog preduzeća Grijanje Muamerom Čelebićem i federalnim zastupnikom Mirsadom Zaimovićem. – Projekat koji je iniciran kroz Zastupnički dom Federalnog parlamenta, a koji je ocijenjen kao dobro i održivo rješenje za stanovnike Kaknja, je rekonstrukcija vrelovoda i proširenje mreže daljinskog grijanja. S obzirom na činjenicu da bi se realizacijom ovog projekta oko 3.000 domaćinstava priključilo na ovu mrežu, osim energetske efikasnosti, ovim bi se pozitivno uticalo i na kvalitetu zraka na ovom području.“
Za manje upućene, u koje ne spada rođeni Kakanjac i autor ovog teksta, vrijedi navesti nekoliko stvari. Kakanj ima TE Kakanj, cementaru u vlasništvu njemačke firme Heidelberg Materials, rudnike, a tek potom individualna ložišta. Propaganda kojom obasipaju javnost veliki zagađivači sastoji se u usmjeravanju pažnje na individualna ložišta. No, neumoljiva nauka, s kojom se profesorica Pozder rijetko susreće, utvrdila je da je Kakanj prošlog ljeta bio najzagađeniji grad u Bosni i Hercegovini. Odnosno, individualna ložišta ne spadaju u glavne zagađivače, a posebno ako se doda da individualna ložišta postoje i u drugim mjestima, ali ta mjesta nisu toliko zagađena. Sastanak u Kakanju je krajnja ilustracija bezobrazluka. Svi pobrojani nisu za problem okoliša uradili ništa, od načelnika, preko zastupnika Zaimovića, koji kao Kakanjac u Parlamentu FBiH nikad i ne spominje Kakanj, pa do ministrice Pozder koja je prošla pored dimnjaka TE, cementare i zaključila da Mujo iz Kaknja loži usred augusta.
No, kada je već, rijetko i prekasno, posjetila najzagađeniji grad u BiH, kraljica prašine i dima mogla je spomenuti Bioorganiku. Spalionica animalnog otpada protiv koje su bili svi, čak i načelnik. No, dozvolu je dalo Pozderkino ministarstvo zagađenja. Ministrica nije spomenula ni spaljivanje otpada u cementari, oko čega se pravi nevješta i blesava već nekoliko godina, iako je utvrđeno da cementara spaljuje otpad u centru grada. Ovdje nećemo zalaziti u budalaste tvrdnje da je spaljivanje otpada bezopasno, posebno u državi sa revnosnim službama poput Bosne i Hercegovine, ali ćemo naglasiti da su Pozder i slični zaključili da stanovnici Kaknja trebaju umrijeti sporo i u najgorim bolovima, jer im pored TE, rudnika, Cementare treba još dodati i spaljivanje animalnog i drugog evropskog otpada. Stravična je vizija beskrupulozne ministrice turizma – Kakanj kao evropska spalionica otpada.
Smeće donosi više novca od ljudi
Ministrici Pozder omaklo se u jednom saopštenju da je pobornica politike spaljivanja. To saopštenje u suštini objašnjava i svu njenu politiku stajanja po strani dok kapitalizam guta građane ugroženih mjesta, prvenstveno Kaknja i Tuzle.
„Jasno je i da pitanje upravljanja otpadom u našoj zemlji jedno je od onih koje je daleko od riješenog i uređenog. Otpadom moramo naučiti upravljati, a ne da se on odlaže i predstavlja problem. To je u razvijenim zemljama visokovrijedna sirovina, energent, pa i oblast koja zapošljava, dok još uvijek u našoj zemlji, nažalost, to pitanje predstavlja opterećenje prvenstveno na zdravlje ljudi, ali i na stanje u prirodi i na budžete.“
U tom grmu smeća leži politika ministrice Pozder. Otpad je resurs, sirovina, što joj je sigurno i sasvim jasno predočeno na sastancima sa kapitalistima koji stoje iza ove hvalevrijedne ideje zapošljavanja Kakanjaca i Tuzlaka na kopanju vlastitog groba. Sve je roba – galami iz ministricine izjave. No, nažalost, smatra Pozder, kod nas se to vidi kao opterećenje, pomalo ljudi, ali i budžeta. Možete biti sigurni da osoba koja u istoj rečenici gdje stoji zdravlje ljudi ne može zaboraviti budžet je itekako dobro budžetirana.
A koliko voli otpad, Pozder je ponovila, opet u ZHK, da je otpad resurs. Mrtvi Kakanjci su nusprodukt. A potom se uputila u Zenicu da isprati očuvanje nacionalnih spomenika i promociju religijskog turizma. Zenica, grad nepoznat po industriji, ali poznat po religijskom turizmu. Prelijepo je gledati svijet očima Nasihe Pozder. Napojena religijom iz Zenice posjetila je i industrijski Lukavac, gdje, naslućujete, ponovo nije primijetila industriju, nego je posjetila Međunarodni sajam turizma i ekologije u Lukavcu. Svjetski Lukavac. A zatim ponovo na Jug – pola miliona KM za bolje upravljanje otpadom u Čapljini i Neumu. Puno veći Lukavac i Živinice dobili su tek strategiju, a i njom je predviđeni iznos manji.
Zatim je Uborak, isti onaj Uborak za koji je poluministrica Turizma bez okoliša pozvala sud, radnu grupu i studiju, svakog osim sebe, zahvaćen požarom. Reakcija je bila tragikomična, ali u skladu sa politikom koju je vodila: „Federalno ministarstvo okoliša i turizma je, povodom požara na deponiji Uborak kod Mostara, odmah zatražilo pojačan inspekcijski nadzor i kontinuirano praćenje stanja na terenu kako bi se utvrdile eventualne posljedice po okoliš i zdravlje stanovništva.“
Inspekcija je utvrdila da požar gori.
Kada je problem prevelikog zagađenja okoliša buknuo u tuzlanskoj termoelektrani, ministar Lakić je konačno doveo ministricu da se bavi svojim poslom. No, potcijenio je uhodani model medijima nedostupne ministrice. Stvari su ponovo riješene saopštenjem.
„Federalna ministrica okoliša i turizma Nasiha Pozder sastala se jutros s federalnim ministrom energije, rudarstva i industrije Vedranom Lakićem, s kojim je razgovarala o stanju u Termoelektrani Tuzla, zagađenju zraka, prekoračenjima graničnih vrijednosti emisija i narednim koracima koje je potrebno poduzeti kako bi se osiguralo poštivanje okolišnih i energetskih standarda. Ministrica Pozder informirala je ministra Lakića o aktivnostima koje je Federalno ministarstvo okoliša i turizma do sada poduzelo, uključujući pravovremeno informiranje javnosti, zahtijevanje informacija od Termoelektrane Tuzla i iniciranje hitnog inspekcijskog nadzora. Ministar Lakić upoznao je ministricu Pozder sa aktivnostima koje je poduzeo u okviru svojih nadležnosti, uključujući i zahtjev za smjenu Uprave Termoelektrane Tuzla, kao i narednim koracima koji će biti poduzeti.“
Dok je Lakić smjenjivao nesposobni kadar, zbog dima koji se vidio iz svemira, Pozder je informisala javnost da im nešto dimi iznad krovova. Inspekcija je utvrdila da doista dimi.
Pred kraj mandata, a pred izbore, Naša stranka nagradila je ministricu Pozder za sistematsko uništavanje građana Kaknja i Tuzle mjestom nositeljice liste u sarajevskoj izbornoj jedinici. Uoči izbora iz njenog ministarstva podijeljeno je više od 830.000 KM za manifestacije u Kantonu Sarajevo i razvoj cjelogodišnjeg turizma, više od 330.000 KM za turističke manifestacije u HNK i 214 hiljada KM za Bijambare.
Pozder je imala manje glasova i od kolege Miokovića na listi, ali je ušla u Federalni parlament zahvaljujući kompenzacijskom mandatu.