Ilhan Kokor

Država nije vaša

Vučić nikada nije želeo da bude predsednik Srbije u ustavnom smislu te funkcije, već njen vladar, sa autoritetom kojem će se povinovati ministri, direktori, državni službenici i svi oni kojima od političke poslušnosti zavisi položaj

Na čije ime glasi država: o izborima u Srbiji, političkoj retorici, euergetizmu i personifikaciji države

Politička moć oduvek je imala neodoljivu potrebu da sopstveni učinak proširi do granice ličnog autorstva, a zatim to autorstvo pretvori u moralni kapital kojim se naplaćuju zahvalnost, lojalnost i političko pamćenje. U Srbiji je taj postupak poslednjih godina doveden do zavidne retoričke discipline, toliko da se čitavi institucionalni poduhvati sve češće pojavljuju pred javnošću kao rezultat jedne prepoznatljive volje, jednog glasa i jednog lica

Autonomija i granice paternalizma – Sloboda izbora, državna zaštita i pravo na pogrešnu odluku od Milla i Feinberga do jugoslovenskog „poreza na šund“

Sposobnost predviđanja ljudske neracionalnosti zato sama ne određuje granicu legitimne prinude. Ona može objasniti zašto je upozorenje potrebno, zašto izbor treba učiniti informisanijim ili zašto određene odluke zaslužuju privremenu proveru. Mnogo je teže iz nje izvesti opšte pravo da se kompetentnom čoveku zabrani ono što je, uprkos svemu, izabrao