Parola urednika Odgovora očito glasi: Ustavno etničko načelo je tek dekor, pa mi Bošnjaci zato što smo većina imamo pravo na apsolutnu vlast.
Patrioti i izdajnici
Nešto više od mjesec dana prije izbora u BiH objavio sam na Prometeju tekst Muke po Bakiru – Čović i Dodik naredit će mu ko će ući u novu vlast, tačno prognozirajući da će SDA, SNSD i HDZ dobiti ovogodišnje oktobarske izbore i biti prinuđeni sklopiti vlast. U tom tekstu naglašena je važnost Domova naroda na parlamentarnoj državnoj i federalnoj razini i mogućnosti da se prema većini u njima sklapa vlast, ali i mogućnosti da se u njima blokira niz odluka Predstavničkih domova na obje navedene razine. Situacija u kojoj Dodik i Čović određuju Izetbegoviću kako će se formirati vlast još nije ni nastupila a strahovi u SDA su isplivali na površinu. Najprije u ključnom ideološkom mediju SDA portalu Odgovor, u kojem su glavni kolumnisti Haris Imamović i Kenan Efendić, dvojica novinara koji znaju o politici više nego kompletno Predsjedništvo te stranke, njen Glavni odbor plus Islamska zajednica, njen glavni politički instrument i infrastrukturna poluga.
Zato i nije čudo da su njih dvojica prvi naslutili i artikulirali problem za SDA na koji sam upozorio mjesec dana prije izbora. Ali, za razliku od mog teksta u kojemu je analizom ukazano na konsocijacijsku suštinu ustavnog uređenja BiH i iz toga izvučen zaključak o raspodjeli moći u institucijama vlasti, Imamović i Efendić prešućuju konsocijacijski konstrukt BiH, jer je taj pojam omrznut u bošnjačkoj javnosti, i otvaraju paranoidni politički diskurs prema kojemu je bošnjačka većina ugrožena u Federaciji BiH od zanemarive srpske manjine, uglavnom zastupljene u SDP-u. Bez obzira što su konstitutivni narod u Federaciji BiH, Srbi, po ovoj dvojici Odgovorovih autora, ne bi smjeli imati nikakvu iole bitniju ulogu u formiranju vlasti. Imamović to izravno eksplicira u tekstu Bolje protestima rušiti Nikšićevu vladu, nego da HDZ i SNSD uguraju SDP u vlast preko Kluba Srba: „Još u vrijeme kada su potpredsjednici FBiH bili Svetozar Pudarić i Milan Dunović, ustanovljen je običaj da Klub Srba, koji predstavlja samo 2,5% stanovništva FBiH, ne sprečava većinu u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, i kvalificiranu većinu u klubovima Bošnjaka i Hrvata, da određuju sastav Vlade FBiH. I tu običajnu normu treba po svaku cijenu treba čuvati.“
Hm, običaj. Ne zakon, nego običaj, pri čemu se izbjegava reći da SDP i Svetozar Pudarić nisu blokirali formiranje tadašnje federalne vlade, iako su to mogli, a SDA nakon prošlih izbora jeste preko čuvenog Refika Lende, pa je Šimit svojim intervencijama odblokirao Federaciju BiH nakon četverogodišnjeg tehničkog mandata vlade Fadila Novalića, čovjeka osuđenog za kriminal kojeg SDA i bivši reis Kavazović, napomenimo to, okivaju u zvijezde i dižu u heroja. Milan Dunović, treba i to istaći, nije blokirao formiranje vlasti, jer su njegov DF i šef Željko Komšić bili sluge SDA.
Ali, kad smo kod običaja i norme koju treba čuvati postavlja se pitanje: da li onda Klub Srba u federalnom Domu naroda postoji samo forme radi, kao npr. Vijeće Bošnjaka u Parlamentu Republike Srpske. Drugim riječima, da li se čuvanjem te norme dekonstituiraju Srbi u Federaciji BiH. Imamović o tome uopće ne misli, nego zaoštrava svoje stavove: „Patriotski dio javnosti, koji je dominantniji od onog izdajničkog, mora insistirati na tome da stranke sa sjedištem u Sarajevu ne smiju koristiti Klub Srba kako bi sebe učinile neizostavnim u procesu formiranja Vlade FBiH. To stvara određenu korist tim stranaka, ali enormnu štetu državi, jer posredno omogućuje SNSD-u i HDZ-u da, uz hrvatski, određuju sastav probosanskog bloka u Vladi FBiH.“
Pitanje je, naravno, šta je patriotski, a šta izdajnički dio javnosti. Kako, naime, znamo ko jest patriota, a ko izdajnik? I otkud te atribucije dolaze, ko na koncu odlučuje o patriotskom i izdajničkom karakteru javnosti? Ima li to negdje u kakvom zakonu napisano, postoji li neki organ vlasti koji o tome odlučuje? Ili je to neka sećija možda? Možda ona poslije SDA-ovske džume? Nadalje, ako se ne smije koristiti Klub Srba, zašto se smiju koristiti Klubovi Bošnjaka i Hrvata u formiranju federalne vlasti?
Imamović, očito, računa na to da je Federacija BiH bošnjačko-hrvatski posjed i da tih 2,5% Srba moraju da se pomire s činjenicom da po običajnoj normi šute o svojim političkim interesima. Ima da budu građani drugog reda, kao Bošnjaci i Hrvati u Republici Srpskoj. Nije li to ono za čim Dodik čezne i što ostvaruje – dokidanje multietničkog karaktera BiH s vladavinom većine nad manjinom.
Najveći paradoks je, pak, u tome što je Igor Stojanović, kao Srbin iz SDP-a, izjavio da ova stranka neće blokirati formiranje vlasti. Ali, što bismo vjerovali njemu, kad nam je važna politička paranoja i demonizacija SDP-a i Srba u njemu.
A nakon paranoje dolazi i Imamovićeva prijetnja: „Ako bi SDA kazala da neće u vlast sa SDP-om, to bi onda značilo da SDP-ov potpredsjednik Federacije može, oslanjajući se na ruke SNSD-a i HDZ-a u Klubu Srba, blokirati izbor nove Vlade i sačuvati Nermina Nikšića u tehničkom mandatu do daljnjeg.
To bi suštinski značilo da SNSD i HDZ ne dopuštaju formiranje nove Vlade Federacije, a sve kako bi na vlasti što duže zadržali Nikšićevu vladu u tehničkom mandatu.
Takvu vladu i takvog Nikšića, koji bi, uprkos porazu na izborima, pokušali da se održe na vlasti, u tehničkom mandatu – i to glasovima SNSD-a i HDZ-a! – trebalo bi rušiti masovnim protestima ispred Vlade FBiH, pa i centrale SDP-a.
Naročito, ako imamo na umu da je Milorad Dodik već najavio da će, zajedno s HDZ-om, blokirati izbor novog Vijeća ministara, sve, naravno, kako bi zadržao Trojku u tehničkom mandatu.“
Moram priznati: u strahu su velike oči. Ničim izazvan, Imamović pretpostavlja da SDP ima suicidalne namjere – sklopiti savez sa HDZ-om i SNSD-om protiv SDA i njenih satelita. Sad postaje jasno i ko je onaj izdajnički dio javnosti. Naime, jedino je moguće zaključiti da su to oni koji podržavaju SDP ili su njegovi članovi. Imamović, dakle, poziva patriotski dio javnosti, one koji podržavaju SDA i njene satelite da protestima sruše Nikšićevu vladu. Hrabar poziv, priznajem, ali potpuno besmislen, jer Šmitovim intervencijama predviđena su tri roka za formiranje vlade. Prva dva iznose po trideset dana, a njima predsjednik Federacije BiH predlaže, uz saglasnost dva potpredsjednika, vladu Predstavničkom i Domu naroda. Ako se to ne realizira, onda slijedi rezervni mehanizam. Prema njemu predsjednik FBiH može predložiti Vladu uz saglasnost samo jednog potpredsjednika. Takav prijedlog ide na potvrđivanje u oba doma Parlamenta FBiH (potrebna je većina u oba doma, s tim da prijedlog u Domu naroda može zaustaviti najmanje tri petine delegata jednog kluba konstitutivnih naroda).
Zašto ove odredbe gubi iz vida gospodin Imamović? Odgovor je jednostavan, širenjem paranoje i demonizacijom SDP-a potrebno je vratiti u javni prostor naraciju o izdajnicima i patriotama kako bi se ojačao nacionalizam i figura neprijatelja Bošnjaka. Jednostavno rečeno, vratiti političku mentalnu tamnicu u operativno stanje, jer je splasnula, možda čak i prestala raditi. Sad znamo, Imamović će oduvati Nikšićevu vladu velikim protestima patriota.
No, najsmiješnije u svemu tome je činjenica da su pregovori o formiranju vlasti tek započeli i što SDP izjavljuje da neće blokirati formiranje vlasti. To znači da Imamović govori uprazno.
Politički sukob prije pregovora
Sličnu paranoju širi Imamović i u tekstu pod naslovom Pokazuje li Čović da je Komšić bio u pravu: HDZ bi da Bošnjacima određuje predstavnike u Vijeću ministara. U njemu citira izjavu SDA-ovog zastupnika u državnom parlamentu Šerifa Špage u kojoj se ovaj plaši „da bi SNSD i HDZ mogli odugovlačiti izbor novog saziva Vijeća ministara.
To, veli Špago, odgovara i Trojki, čiji kadrovi će ostati u Vijeću ministara do daljnjeg, a možda čak i sve do izbora 2030. godine. Uz to, Špago po Imamovićevim navodima dodaje: “Posebno zabrinjava mogućnost da postojeća struktura ostane na vlasti još četiri godine, uz nastavak političkih blokada kontrole ključnih državnih resora. HDZ-u se ne žuri, a ne treba očekivati ni da će napustiti strateško partnerstvo sa SNSD-om kojem se također ne žuri.“
Ovdje su stvari, uistinu komplicirane, pa razumijem Imamovićevu zabrinutost i Špagin pesimizam. No, umjesto širenja paranoje i sukoba, oni koji govore i pišu u ime SDA morali bi analitički pristupati problemu. HDZ će od SDA tražiti donošenje Izbornog zakona, to je sigurno, kao uslov za formiranje vlasti, a Dodik hoće reformu Ustavnog suda. Prekrupna su to pitanja da bi se na njih takvim diskursom odgovaralo. Širiti paranoju prije nego su i počeli pregovori znači direktno stvarati javnu klimu u kojoj je podjela na neprijatelje države i one koji se bore za nju užasno loš početak za SDA-ove pregovarače. Pogotovu loš ako se iznose prijeteći stavovi, kako to čini Imamović: „Ako mu (Čoviću, op. autora) ipak padne na pamet da bira bošnjačkom narodu predstavnike, pa, umjesto pobjedničke koalicije okupljene SDA, u Vijeću ministara zadrži Trojku, to će kod najbrojnijeg naroda izazvati neviđeni bijes prema HDZ-u i čvrsto uvjerenje da je Željko Komšić ipak bio u pravu, kada je kazao da će, ako ne izaberemo oba člana Predsjedništva BiH iz Federacije, HDZ odrediti ko će nas predstavljati, ignorišući našu volju.
Takav kolektivni osjećaj kod Bošnjaka neće dovesti do toga da HDZ izgubi samo konkretne pozicije u CIK-u, Ustavnom sudu BiH, federalnim javnim preduzećima, itd; niti će značiti samo to da se HDZ nema čemu nadati kada je u pitanju izbor za hrvatskog člana Predsjedništva 2030, već i mnogo krupnije stvari. Blokada izbora novog Vijeća ministara imat će odjeka i na međunacionalne odnose.
Frustracija i bijes bošnjačkog naroda zbog toga što mu HDZ ne omogućava da ima svoje predstavnike u Vijeću ministara može dovesti do dosad neviđenog pogoršanja ukupnih, ne samo političkih, bošnjačko-hrvatskih odnosa. Ako Čović to hoće, neka izvoli.“
Imamović očito voli prijetiti čitavim narodom, kao da je njegov glasnogovornik. Iako je Čović, kako prenosi T-portal, izjavio u Mostaru da ne namjerava birati predstavnike bošnjačkog ili srpskog naroda u vlasti na bilo kojem nivou, Imamović na osnovu svojih predviđanja tvrdi suprotno. Sad se postavlja pitanje: je li ovaj tekst objektivna analiza ili gola propaganda?
No, bez obzira na odgovor, jasno je da politički sukob između SDA, HDZ-a i SNSD-a otpočeo i prije otvaranja pregovora o sklapanju vlasti. Bit će veselo čitati propagandiste sve tri stranke.
Ah, ti SDP-ovi Srbi
Da su Odgovoru i SDA-u problem SDP-ovi Srbi pokazuje i tekst glavnog i odgovornog urednika ovog portala Kenana Efendića Adnan Šteta ne zna koliko je štetno kad manjina ucjenjuje većinu. Ta manjina i većina su opet Srbi i Bošnjaci i opet su krivi Srbi, jer ih je 2,5% kako je izračunao član redakcije Haris Imamović. I glavni i odgovorni urednik voli prijetiti: „Ukoliko SDP želi kod Bošnjaka i dalje raspirivati osjećanje podcijenjenosti i podzastupljenosti u državi u kojoj su većina… ukoliko želi taj osjećaj produbiti tamo gdje su Bošnjaci apsolutna većina i gdje je etničko načelo tek dekor, a ne ustavna osovina… ako Adnan Šteta i drugi Bošnjaci i Bosanci iz vrha SDP-a žele prpošnog Davora Čičića gurati u vatru i pred kamere kao profesionalne Hrvata… ukoliko želi federalnu kombinatoriku Dragana Čovića usaditi u Sarajevo, kao političko, ekonomsko, kulturno i duhovno središte Bošnjaka – dužnost odgovorne javnosti je da ih upozori.
Bujrum!
Ali tako krupni, vidljivi potezi, koje SDP povlači cereći se i prkoseći, ne mogu ne izazvati posljedice. I jasno je ko će snositi odgovornost“.
Sto posto sam uvjeren da se Adnan Šteta prepao, baš kao i kantonalni odbor SDP-a i da će prepustiti SDA-u da vodi Skupštinu Kantona Sarajevo u naredne četiri godine. Po ustavnim odredbama ovog kantona premijer Vlade i predsjednik Skupštine ne mogu biti iz istog naroda. Prema onome što javnost zna iz pregovora SDA, Stranke za BiH i DF-a, premijer će biti Faruk Kapidžić iz SDA. Samim tim predsjednik kantonalne skupštine mora biti nebošnjak. Pošto SDA i njeni sateliti nemaju nacionalnu srpsku i hrvatsku većinu u skupštinskim klubovima, SDP, koji ima isti ukupan broj zastupnika u Skupštini, dobit će mjesto predsjednika, a opozicija i jednog potpredsjednika. To je ustavni princip, bez obzira što po Efendiću manjina nema šta da „traži tamo gdje su Bošnjaci apsolutna većina i gdje je etničko načelo tek dekor, a ne ustavna osovina…“ Eto ga. Ustavno etničko načelo je tek dekor, pa mi Bošnjaci zato što smo većina imamo pravo na apsolutnu vlast. Podsjećanja radi, SDA je osvojila 23,80% glasova u Kantonu Sarajevo, nešto malo više od SDP-a. Kako onda Efendić govori u ime Bošnjaka u cjelini, a kako SDA i Imamović mogu govoriti u ime svih Bošnjaka i pozivati se na njih ako su na teritoriju Federacije osvojili nešto malo iznad 31 posto za državni i 30,63% za federalni parlament? Kako ti procenti postaju 100% Bošnjaka? Odgovor je jednostavan – političkom magijom. U njoj je moguće sve, a naročito ono nemoguće.
A, uostalom, i taj ustav, zakoni i druge trice i kučine nisu ništa spram onog što mi iz Odgovora kao glasnogovornici svih Bošnjaka tvrdimo.